Tisina duse

Nakon duzeg razmisljanja da li da obrisem blog odlucih da ga ostavim ali necu vise nista (barem u skorije vrijeme) dodavati.
Selamim od srca sve one koji su prosli ovuda i koji ce proci:))

Uzviseni Allah kaze:
"Ne opterecuje Allah dusu, izuzev mogucnoscu njenom. Imace ona sta zasluzi, a protiv nje je sta zavrijedi. Gospodaru nas! Ne kazni nas ako zaboravimo ili pogrijesimo. Gospodaru nas! I ne tovari na nas teret kao sto si ga tovario na one prije nas. Gospodaru nas! I ne tereti nas onim zasto mi nemamo moci. I brisi nam (grijehe), i oprosti nam i smiluj nam se. Ti si Zastitnik nas, zato nas pomozi protiv naroda nevjernika!"
(El-Bekare 286)

"O ljudi, prođite se misli da ste snažni i moćni.
Umjesto toga priznajte vlastitu nemoć i slabost.
Plačite pred Njim, jer iskrena suza vodi ka Njegovoj milosti.
Kada nestane osmjeha na vašim usnama,
pojavit će se osmjeh u vašim srcima.
Jer šta je osmjeh na usnama, ako u srcu nema prave sreće?"

Oblaci ponekad prekriju Mjesec i njegova svjetlost se izgubi, a nakon izvjesnog vremena njih nestane, te svjetlost iznova obasja nebo, kao i srce mu'mina, koje ponekad prekriju crni oblaci grijeha; utihne svjetlost njegova imana i ostane u tami i samoći. Kada uznastoji ponovo oživiti iman i zatraži zaštitu od Allaha, subhanehu we te'ala, nestane tih oblaka i povrati se svjetlost srcu, svijetleći kao nekada. Od ključne je važnosti u razumijevanju problema slabljenja imana i njegovog liječenja činjenica da se iman povećava i smanjuje, shodno ubjeđenju Ehlu Sunneta. Iman definišu kao izgovor jezika i ubjeđenje srca, koje se manifestuje djelima, povećaje sa pokornošću, a smanjuje grijehom.
Na ovo upućuju dokazi iz Kur'ana i sunneta, kao što su riječi Uzvišenog:".da bi im se iman povećao" ( El-Feth,4) i "a kome je od vas ovo iman povećalo" (Et-Tevbe,124) , i riječi Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem:
"Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom; ako nije u mogućnosti, neka to uradi jezikom; pa ako i to ne može, neka onda prezire svojim srcem, a to je najslabiji iman." (Buharija, Feth el-Bari, 51/1)

Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći:
- Čovječe, razbolio sam se a ti Me nisi obišao!
- Gospodaru, kako da Te obiđem kada si Ti Gospodar svijetova?
- Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega?
- Čovječe, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio!
- Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar svijetova?
- Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu?
- Čovječe, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio?
- Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar svijetova?
- Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene?"

Sto te nema, sto te nema
kad na mlado poljsko cv'jece
biser njize ponoc n'jema
kroz grudi mi zelja l'jece
sto te nema, sto te nema

Kad mi sanak spokoj dade
i dusa se miru sprema
kroz srce se glasak krade
sto te nema, sto te nema

Procvjetala svaka staza
k'o sto bjese divnih dana
po ruzama i sad prska
bistra voda sadrvana, sadrvana

Ispod rose zumbul gleda
iz behara miris vije
a za mene k'o da cvili
i u bolu suze lije, suze lije

Sto te nema, sto te nema
vedri istok kad zarudi
u treptaju od alema
i tad srce pjesmu budi
sto te nema, sto te nema

I u casu bujne srece
i kad tuga uzdah sprema
moja ljubav pjesmu krece
sto te nema, sto te nema

Kako mi je srce jadno
kao da ga neko bode,
te sve place i sve pita
kuda moja Zejna ode?

Je li grijesna sabah zora,
il' nebeska sjajna zvijezda?
Je li grijesna ljubav moja,
k'o glas ptice iz gnijezda?

Hasanagin sevdah "sto te nema"

Gospodaru,
ako me sutra na Sudnjem Danu,
u Vatru pošalješ reći ću jednu tajnu
od koje će Džehennem od mene bježati
dok ne bude hiljadu godina daleko.

Gospodaru,
Šta god bi mi od ovog svijeta mogao dati,
Ti to daj svojim neprijateljima
šta god bi mi Ti mogao dati od budućeg svijeta,
Ti to daj svojim prijateljima, Ti si meni dovoljan.

Gospodaru,
ako Te obožavam iz straha od vatre,
baci me u nju.

Gospodaru,
ako Te obožavam sa nadom u Džennet,
zabrani mi njegove kapije
Ali, ako Te obožavam samo radi Tebe,
onda mi daj da zauvijek gledam Tvoje Lice.

Zaista,
zaista, covjeku sve je dato, al samo na trenutak.
I srce i snaga i slabosti, saznaces na kraju,
kad uzmu tvoju muku, i drugom daju
i uzmu tvoju dusu da je propitaju.
A srce,… srce je kao vojnik, al bez puske i bez bluze.

Za drugi cin je dusa na ovaj svijet donesena,
da ustane na sabah i moli svakog trena.
A snaga… pa dobro, gdje su svi ti vladari silni
sto po svijetu vladali su i vladase ljudskim rodom
a ipak nestali su.

Zlo ne moze imati konacnu rijec.

S tim se jos vise cudim oholom covjeku,
jucer bii kaplja sjemena a sutra ce biti lesina.
Cudim se onome koji porice drugi zivot iako vidi i zivi ovaj prvi,
i cudim se kad se insan satra gradeci kuce prolaznosti
a zanemaruje kucu vjecnosti.

Mustafa Širbić

Jednom prilikom sultan je jahao ulicama Istambula, okruzen svojom vojskom i dvorjanima.
Da vidi lice sultana bijase se mnogo svijeta okupilo.
Dok je sultan prolazio, narod mu je naklonom izrazavao postovanje. Svi se redom sultanu klanjase osim jednog siromasnog dervisa.
Kada to sultan primijeti, zaustavi povorku i naredi svojim slugama da mu dovedu tog neotesanca.
"Zasto mi se nisi poklonio kao i svi ostali," sultan ga upita.
"E, moj sultanu," rece dervis, "zar ne vidis da ti se svijet klanja samo zato sto imas ono sto oni zarko zele: NOVAC, MOC, POLOZAJ. Pored toga, zasto bih se ja klanjao tebi kada ja imam dva roba koji tobom gospodare."
Kao grom iz vedra neba, odjeknuse ove rijeci. Svjetina razjapi usta od zaprepastenja, a sultan od bijesa preblijedi.
"Sta mislis time da kazes!?" sultan zaurla povrijedjeno.
"Srdzba i pohlepa su dvije stvari koje robuju u meni, a tobom gospodare," rece dervis gledajuci sultana pravo u oci.
Pogodjen kao strijelom istine, pravo u srce, sultan u trenu shvati poruku dervisa. Neko vrijeme bijase nepokretan, skamenjen, potom mirno sjaha sa svog konja i nakloni se siromasnom dervisu.

O ljubavi

Zanijemih, Jedan jedini put. Kad me neki čovjek upita: "Ko si ti?"
Na to će Almitra: Pričaj nam o ljubavi. I on podiže glavu i pogleda ljude,
a po njima polegnu tišina. I on progovori glasom silnim:

Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven među perima njenim,
može povrijediti, a kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o što sjeverac opustoši vrt.

Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas podstiče da rastete, tako će vas i okresati.
Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje svoje.
Omlatiće vas, da bi vas ogolila.
Prosijaće vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljeće vas, do bjeline.
Umijesiće vas, dok ne postanete gipki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca Života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba
gdje ćete se smijati, al' ne punoćom smijeha svog
i plakati, al' ne do posljednje suze svoje.

Halil Džubran

Neko je pitao: "Zasto takve muke i nevolje pogadjaju prijatelje Bozije, poslanike?"

Odgovorih da patnje otvaraju srca, a to je dobro. Bol i teskoce proljetni su pljuskovi s grmljavinom, mracni iznad, s cvijecem i smijehom ispod. Ovaj vidljivi svijet dom je nedaca u kojima se tijelo pati, dok dusa izrasta sve zivlja.

Drustvo mrtvaca zali, a potom traga za nacinima kako da ugodi svojim tijelima. Oni zive tugu svoje izokrenute vizije.

Pogledaj kako dervis ostaje skriven u tajnosti, u srcu, izvanredno sretan ispod svoga ruzicnjaka sa zidovima koji se mrve i zarastaju, jedva da jos su zidovi uopce. U medjuvremenu oni zive izvan srca obdrzavaju pokazatelje svoga vlasnistva savrsenom gradjevinom i sjajnim, snjezno bijelim, ostrim rubovima, unutar kojih cvijece krzlja i vehne.

Poboznost ima dva krila, a svako krilo bezbroj pera. Jedno pero je u slasti pet dnevnih namaza, drugo u postu, u zekatu, u brizi za porodicu i u drugim obavezama.
Drugo krilo ima perje za snagu. Jedno, za izbjegavanje porocnog drustva. Drugo, za odbranu od onih koji bi da nanesu stetu i za zastitu zajednice od opasnosti.

Behauddin Veled - otac Rumijev

Allah, Allah noc prolazi
a san oku ne dolazi
nigdje glasa žive duše
niti s grane da zapuše

Dlanom o dlan vec rastanak
na dunjaluk pao sanak
u prozoru zvijezda dvori
dunjalucko ruho gori

Srce, brosi i đerdani
nisu za te salivani
niz tvoj krš se staze steru
utabane u cemeru

Kofu žuci srce nosiš
za Ahiret stvoren si
kad potone mjesec mladi
izlicu je na serdžadi

Tamu boli i briga otjerat ce svjetlo Allahove vjere i ljepota Njegovih rijeci. Razoreno srce izlijecit ce snaga vjere, povrijedjenu dusu oporavit ce milost Uzvisenog Gospodara, a poteklu suzu na zabrinutom licu izbrisat ce dova. Srce se lijeci ljepotom Kur'ana. Od Ibn Mesuda r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. rekao:
"Ako nekoga od Allahovih robova snadje zalost ili ga obuzme tuga, neka kaze: Gospodaru nas, ja sam Tvoj rob i sin Tvog roba i robinje Tvoje. Celo kojim Ti sedzdu cinim je u Tvojim rukama, moja proslost je u Tvojoj vlasti, pravda za mene je Tvoje odrdjenje. Molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao ili si Ga u Tvojoj knjizi spomenuo, ili Si njime nekog od Tvojih robova poducio ili Si ga Sebi zadrzao u okviru znanja o kojem mi nista ne znamo. Neka Kur'an bude lijek naseg srca i neka nam ljubav prema Allahu dz.s. bude snaga da uvijek kada nas zadese teski trenuci ne pokleknemo, vec hrabro nastavimo dalje, boreci se da steknemo zadovoljstvo Plemenitog Gospodara."

Hasan el-Basri je rekao:
"Neka tvoj cilj bude Dzenet, jer skupa je dusa vjernika iako je mnogi rasprodaju na Dunjaluku."
Cemu tuga ako znamo da je nas nijet cist, ako znamo da nam dunjaluk nije cilj vec sredstvo koje ce nas, InsaAllah odvesti do Dzennetskih kapija?
"Gospodaru moj molim Te za Tvoju ljubav. Ljubav prema onome ko Tebe voli i za djela kojima se Tvoja ljubav postize. Gospodaru, opskrbi me Svojom ljubavlju i ljubavlju onoga cija ce mi ljubav kod Tebe koristiti  i ojacaj me u cinjenju onoga sto Ti volis. Gospodaru, ono sto si mi uskratio od stvari koje volim, ucini da umjesto toga cinim ono sto Ti volis. Gospodaru moj, onda kada mi srce obuzme tuga i suze orose lice podsjeti me da je to iskusenje koje si mi Ti darovao. Gospodaru moj, ako mi zaboravimo na Tebe, molim Te, Ti nemoj zaboraviti nas."

Život je trnovit put, na koji se veoma često sapletemo... Svaki pad boli, nakon njega teško je ustati i poći dalje, teško je zaboraviti ranu koju nam je on zadao. Rana je poput sjećanja, teško ju je zacijeliti, a sjećanje je teško izbrisati, svako bolno sjećanje ponovo otvara staru ranu. Ljudi su bahati, sebični, misle da je sreća ako su samo oni srećni. Ne, to nije sreća, nije sreća graditi svoju sreću, od koje drugi imaju bolne posljedice. Sreća je biti srećan jer znaš da si nekog usrećio i zadovoljio svojom srećom. Istinski biti srećan, znači radovati se sreći i uspjehu onih koji nas okružuju, podijeliti sa njima našu pozitivnu energiju i usrećiti ih onako kako bismo i mi sami željeli biti usrećeni. Ne smijemo gledati sebično na svijet i činiti samo ono od čega ćemo mi imati koristi i čime ćemo mi biti zadovoljni, bez obzira na druge, bez obzira da li će neki naš postupak prekriti nekoga valovima tuge, zadati rane na srcu i uništiti najljepše snove. Mnogi kažu da život čine sitnice, ali sitnice mogu i strušiti najljepši dio života. Nekada samo jedna sitnica, samo jedna jedina riječ, jedna nemarnost, može nanijeti nepodnošljiv bol...
Bol koji nas preokupira, poput jake munje napada naša srca i ostavlja rane koje je teško izliječiti. Neke rane nikada ne mogu zacijeliti, možda nam se nekada učini da je rana izliječena, jer je privremeno prestala da krvari, ali ubrzo naiđe blag povjetarac koji nas podsjeti na tragove davne munje i rana ponovo počne krvariti. Tada rana ponovo tišti srce i ono osjeća bol koja ga potiskuje. Život nam zadaje udarce, od nekih se veoma teško oporavljamo, jer nam zadaju bolne rane od kojih ostaju duboko urezani ožiljci. Bol je poput vjetra, nekada se poveća, a nekada i ublaži. Nekada osjećamo da nam je srce poput velikog razorenog brda, koje su razorili bahati ljutski postupci i njihove uvredljive riječi. Ali Allah je za svaku bolest dao lijek...

nastavit ce se insaAllah

U Lokmana bila kucica mala, tesna k'o lauta, uska k'o svirala.

Neki besposlicar doveza se starca:
"Kakva je to kuca: sest stopa, s' tri palca?
Ovaj svijet je prostran i pun svake cari, a ti se grcis u bijednoj stracari!"

Starac uzdah pusti, kroz suze povika:
"I ovo je mnogo za me smrtnika!
Ovaj svijet je krcma, a mi tek putnici. Ovo je cuprija, a mi prolaznici."

Senai

"Kad dervis nebi mastao o udobnosi
i kad se ne bi bojao siromastva.
Noge bi mu vec davno stale na nebo.

Kad bi se vezir bojao Boga,
koliko se boji cara, bio bi melek."

Sirazi

"Pogledaj kako ljubav zaljubljenog prozima,
zasto se toliko bavis znanim ili neznanim,
vidi kako se neznano utapa u znano.
Zasto razdvajas onaj i ovaj svijet,
kada se drugi radja iz prvog.
Pogledaj svoje srce i jezik,
prvo je gluho i tupo, a drugo govori rijecima i znakovima.
Pogledaj vatru i vodu, vjetar i zemlju,
prijatelji i neprijatelji istovremeno vuk i jagnje, lav i jelen,
tako daleko, a tako blizu.
Pogledaj zimu i proljece, manifestaciju jedinstva u ravnodnevnici
i vi se prijatelji moji morate sjediniti, samo radi nas.
Budi poput secerne trske, slatka a tiha,
ne osvrce se na gorcinu rijeci.
Moj Voljeni je u mome srcu, zar ima vece sjedinjenje od toga?"

'Adijj b. Hatim, r.a., je kazivao:
"Bio sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada dođoše dva čovjeka.
Jedan se žalio na siromaštvo, a drugi na razbojništvo na putu.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., im reče:
- Što se tiče razbojništva na putu, za kratko vrijeme ćeš doživjeti da karavane putuju iz Meke bez pratnje. A što se tiče siromaštva, nastupiće vrijeme prije Kijametskog dana kada će čovjek tragati kome da udijeli sadaku i neće mu je niko primiti. Zatim će biti izveden pred Allaha - a između njega i Allaha neće biti zastora niti prevodioca - pa će ga Allah upitati:
Zar ti nisam dao imetak?
- Jesi - odgovoriće.
- Zar ti nisam poslao Poslanika?
- Jesi - odgovoriće.
Tada će pogledati na desnu stranu i vidjeće samo vatru, zatim će pogledati na lijevu stranu i vidjeće samo vatru. Zato se čuvajte vatre, pa makar koliko je pola hurme, a ako ne, onda makar lijepom riječju.

"Prazne želje su uništile svijet.

Govora ima, ali djela malo!

Znanja ima, ali strpljivosti nema!

Vjerovanje postoji, ali čvrstog uvjerenja nema...!"